Šerijatski stav po pitanju davanja novca ženi od strane njenog muža

Esselamu alejkum, da li možete da pojasnite šerijatski stav po pitanju davanja novca ženi od strane njenog muža. Jer ne radim i u kući sam, brinem se o kući i djeci, a želila bih da nekad mogu kupiti kakvu hediju svojim roditeljima, ili sestrama, ili svojoj djeci, ili da udijelim sadaku.

Ako je tvoj muž u mogućnosti, tj. ima imetka, primanja ili zaradu toliku da ti može izdvajati mjesečno ili godišnje novac koji ti je potreban da zadovoljiš te i slične potrebe, onda je obavezan da ti to priušti. A ako nije u mogućnosti onda nije obavezan. Dokazi za to su riječi Uzvišenog: „Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici - prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, slast dati." (Prijevod značenja Et-Talak 7.) Ajet upućuje da je nefeka (tj. izdržavanje žene) srazmjerna bogatstvu ili siromaštvu muža. A izdržavanje žene se ne ograničava samo na hranu, piće i odjeću, nego obuhvata i druge životne potrebe shodno vremenu, mjestu i životnim okolnostima. Također, kaže Allah, subhanehu ve te'ala: "'Aširuhunne bil ma'ruf" (En-Nisa', 19.), što je u prijevodu značenja: „S njima lijepo živite". Učenjaci su naveli mnoge primjere lijepog života, tj. lijepog ophođenja prema ženi, poput: lijepog govora, blagosti, davanja njenih prava, saburanja na njenim propustima, uzimanja i poštivanja njenog mišljenja, podsticanja na dobra djela kao održavanje rodbinskih veza, davanja sadake i slično. Sve ovo je pravo žene kod njenog muža, a njemu je vadžib da se tako ophodi prema njoj jer mu to Uzvišeni Allah naređuje. A nema sumnje da davanje novca ženi za neke njene lične potrebe, onome ko je to u mogućnosti, ulazi u lijep život i lijepo ophođenje prema ženi. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojoj ženi, a ja sam najbolji od vas prema svojim ženama". (Bilježi ga Tirmizi 3895, Ibn Madže 1977 i Ibn Hibban 4177, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim). Dokaz iz Sunneta da je muž dužan, ako je u mogućnosti, da joj priušti taj novac za njene lične potrebe je hadis od Hind, žene Ebu Sufjana, radijallahu ‘anhuma. Kaže Hind: "Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan je škrt čovjek, ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mom djetetu osim ako uzmem od njega, a da on ne zna", pa joj reče: "Uzmi onoliko koliko je potrebno tebi i tvom djetetu". (muttefekun alejhi) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, joj je dozvolio da uzme onoliko koliko joj je potrebno neograničavajući tu potrebu samo na hranu, piće i odjeću. A žena, u slučaju o kojem ovdje govorimo, ima potrebe za novcem mimo onog što joj treba za hranu, piće i odjeću kako bi imala normalan odnos sa vanjskim svijetom. Te je tako ovaj hadis dokaz da je muž, ako je u mogućnosti, dužan da joj da novca koliko joj treba za njene lične potrebe. Ve billahi tevfik.