Srce - Vladar tijela

Srce je vladar koji upravlja svim dijelovima tijela, koristi se njima, svi ga služe, okružuju, dok se ono nalazi u centru svih njih. On je najbitniji od svih dijelova tijela. U njemu je opstanak života. Izvor je ljudske snage. U sebi sakuplja razum, znanje, blagost, snagu, plemenitost i strpljenje, mogućnost, ljubav i želju, zadovoljstvo i srdžbu i ostala svojstva potpunosti. Tako da su svi i vidljivi i nevidljivi organi, kao i njihova snaga, uistinu, samo jedna od vojski srca. Pa je oko njegov senzor. Kada vidi neku stvar, odmah mu je dostavlja. I zbog čvrste sprege između oka i srca, ono što se čvrsto usadi u srcu, to se odrazi i u oku...

Gospodaru naš, podari nam od Sebe milost, olakšaj nam da u Tvojoj vjeri pronađemo Pravi put! Neka je salavat na našega vjerovjesnika Muhammeda i njegove ashabe! Neka je hvala Allahu Koji je vjernicima osvjetlio srca shvatanjem svojstava Njegove potpunosti, predstavio im se spuštajući im Svoje blagodati, pa su Ga oni upoznali kao Jednog Jedinog, Onoga Koji je utočište svemu, Onoga Koji nema saučesnika niti u Svome Biću, niti u Svojim svojstvima, niti u Svojim djelima, već je On onakav kakvim se Sam opisao što je iznad svega čime Ga može opisati neko od Njegovih stvorenja, bilo mnogo ili malo. Niko Mu ne može pobrojati zahvale, već Njemu pripada zahvala onakva kakvom se On Sam pohvalio o čemu su nas obavijestila Njegova najplemenitija stvorenja koja je slao nama. On je Prvi i prije Njega nije bilo nikoga drugog. On je Zadnji i poslije Njega neće biti nikoga drugog. On je najuzvišeniji i nikoga nema iznad Njega. On je najbliži i nikoga nema bližeg od Njega. Stvorenje se ne može zastrti od Njega svojom odjećom. Živi i Vječni, jedini Koji vječno živi i ostaje, dok je svakom stvorenju propisan kraj i nestanak. Allah je Onaj Koji sve čuje, Koji čuje sve glasove bez obzira na različitost jezika i različitost potreba. Ne zaokuplja Ga slušanje jednog od slušanja drugog. Ne zbunjuju Ga mnogobrojni zahtjevi. Allah je Onaj Koji sve vidi, pa vidi crnog mrava, na crnoj stijeni, u mrkloj noći, gdje god bio u podnožju ili proplanku. Sebe je učinio nevidljivim za Svoje robove na ovom svijetu, kako bi njihova srca što više žudjela za Njim, okretala se prema Njemu. Pa, ko se okrene i usmjeri prema Njemu, On će ga prihvatiti. Onaj ko se okrene od Njega, On ga neće prepustiti njegovim neprijateljima, neće ga zanemariti, već će biti milostiviji prema njemu od majke prema svome djetetu, pa, ukoliko Mu se pokaje, On će se obradovati njegovoj tevbi -njegovom pokajanju- više nego li se obraduje onaj koji izgubi svoju jahalicu sa poputninom u dubokoj pustinji pa je ponovo pronađe, a već se bio pripremio za sigurnu smrt. Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio je stvorenja, ljude radi određenog cilja. Nije ih stvorio radi igre i zabave, niti ih je prepustio samima sebi, već im je slao poslanike, objavljivao knjige, podario im razum, srce, sluh, vid i druge sposobnosti kako bi Ga Uzvišenog spoznali i odazvali se Njegovim naredbama i zabranama; slijedili ono što je On Svevišnji naredio i klonili se onoga što je zabranio. Na osnovu te spoznaje Allaha, subhanehu ve te'ala, odazivanjem Njegovim naredbama i zabranama, Allah je ljude i podijelio na sretne i nesretne i pripremio mjesto konačnog boravišta i za jedne i za druge.

Položaj srca

Srce je vladar koji upravlja svim dijelovima tijela, koristi se njima, svi ga služe, okružuju, dok se ono nalazi u centru svih njih. On je najbitniji od svih dijelova tijela. U njemu je opstanak života. Izvor je ljudske snage. U sebi sakuplja razum, znanje, blagost, snagu, plemenitost i strpljenje, mogućnost, ljubav i želju, zadovoljstvo i srdžbu i ostala svojstva potpunosti. Tako da su svi i vidljivi i nevidljivi organi, kao i njihova snaga, uistinu, samo jedna od vojski srca. Pa je oko njegov senzor koji mu otkriva slikovne predmete. Kada vidi neku stvar, odmah mu je dostavlja. Tako zbog čvrste sprege između oka i srca, ono što se čvrsto usadi u srcu, to se odrazi i u oku, pa je oko ogledalo koje otkriva ono što se nalazi u srcu onome koji to razmatra. Kao što je i jezik pokazatelj onoga što se želi čuti iz srca. Zbog toga, Svevišnji Allah na mnogo mjesta u Kur'anu zajedno spominje ova tri čula, kao što su Njegove riječi: „I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.“ (Prijevod značenja El-Isra, 36) Također, zajedno spominje srce i vid, kao što je u riječima: „i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti“ (Prijevod značenja El-En'am, 110.) Isti slučaj je i sa uhom koji je njegov izaslanik i dostavljač. Jezik je njegov tumač. U osnovi, svi organi su njegova posluga i vojska. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Zar u tijelu nema jedan organ, koji, ako je zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je i cijelo tijelo?! Zar to nije srce?!“ Buharija (52), Muslim (1599). Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, je rekao: „Srce je vladar, dok su ostali organi njegova vojska. Pa, ako vladar bude dobar, dobra će biti i njegova vojska, dočim, ako se vladar iskvari, iskvarit će se i njegova vojska.“ (Miftahu daris-sea'de 2/16.) Pošto se srce može opisati sa životom i njegovom suprotnošću, tako se i srce na osnovu toga može podijeliti na ova sljedeća tri stanja: zdravo srce, mrtvo srce i bolesno srce.

Zdravo srce

Zdravo srce je ono srce s kojim će se čovjek jedino spasiti kada dođe pred Allaha na Sudnjem Danu, kao što Svevišnji kaže: „Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.“ (Prijevod značenja Eš-Š'uara, 88-89.) Čisto srce je ono kod kojeg je čistoća postala postojana, poput znanog i moćnog, i također, suprotno je bolesnom srcu. Kod ljudi postoji mnogo značenja čistog srca i najsveobuhvatnije od njih jeste da je čisto srce ono srce koje je čisto od svake strasti koja se suprostavlja Allahovoj naredbi i zabrani i svakoj sumnji koja je suprotna Objavi od Njega, subhanehu ve te'ala, pa je čisto od obožavanja nekoga drugog mimo Njega. Čisto je od uzimanja za sudiju nekoga drugog mimo Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Čisto je od uspostavljanja ljubavi u nečije drugo ime mimo Njegova. Čisto je od straha, nade, oslonca, povratka, potčinjenosti, zadovoljstva u svakom stanju nekome drugom pored Njega Svevišnjeg. Daleko je od svakog puta koji izaziva Njegovu srdžbu. Ovo je prava suština obožavanja koje ne zaslužuje niko mimo Allaha, Jednog i Jedinog. (Miftahu daris-se’ade 1/200.) Dakle, čisto srce je ono koje je čisto od pripisivanja Allahu druga u bilo kojem pogledu, već samo čisto obožava Allaha: žudnjom i ljubavlju, osloncem na Njega, povratkom Njemu, potčinjenosti Njemu, strahom i nadom u Njega. Sva djela su čisto radi Allaha, pa, ako voli onda voli samo radi Allaha i ako mrzi, tada mrzi samo radi Allaha; ako daje, daje samo radi Allaha i ako uskraćuje, uskraćuje samo radi Allaha. Međutim, sve ovo mu neće biti dovoljno sve dok ne bude čisto od prihvatanja bilo kojeg sudije mimo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa svoje srce jasno i čvrsto veže za njega, pripajanju i slijeđenju samo njega jedino, pored svih, u riječima i djelima. Pa tako sudija u svemu tome, kako malom tako i velikom, jeste ono sa čime je došao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i preko toga se ne prelazi,

niti ubjeđenjem, niti riječima i niti djelima. Kao što je Svevišnji rekao: „O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 1.) Tj. ne govorite sve dok on ne kaže i ne činite sve dok on ne naredi. Pojedini od ispravnih prethodnika bi govorili: „Nema nijednog djela –pa, makar ono bilo i malo- a da se za njega ne razastru dva divana: Zašto? I Kako? Tj. zašto si uradio i kako si uradio? Pa je prvo pitanje o razlogu djela i podsticaju na njega: je li to brzopletost od strane onoga koji ga je uradio, ili je to neki od dunjalučkih ciljeva od žudnje za ljudskom hvalom ili iz straha od njih; ili je to postizanje željno očekivanog ili otklanjanje prezrenog koje je nadomak; ili je podsticaj na određeno djelo ispunjavanje Allahova prava, nastojanje približiti se Gospodaru Uzvišenom i pronaći put do Njega. Dakle, srž ovoga pitanja bi bila: Je li bilo na tebi da činiš ovo djelo svome Gospodaru ili si ga učinio iz svoje potrebe i strasti? A drugo je pitanje o slijeđenju Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u tom ibadetu, tj. jesam li ti to djelo propisao putem Svoga Poslanika ili je djelo koje nisam propisao i kojim Ja nisam zadovoljan? Prvo pitanje govori o iskrenosti dok drugo govori o slijeđenju. Uistinu, Allah, subhanehu ve te'ala, neće pimiti nijedno djelo bez ova dva uslova. Put do odgovora na prvo pitanje jeste potpuna iskrenost, dok odgovor na drugo pitanje jeste sprovedba slijeđenja. Ovo je suština srca kojem su zagarantovani uspjeh i sreća, spas na Sudnjem Danu.

Mrtvo srce

Druga vrsta srca jeste suprotna prvoj, a ono je mrtvo srce u kojem nema života. Takvo srce ne zna za svoga Gospodara. Na obožava Ga Njegovim naredbama. Ne voli Ga i nije zadovoljno Njime. Već, ono se priklanja svojim strastima i uživanjima pa, makar u tome bila i srdžba i prezir njegova Gospodara. Ne mari, ako zadovolji svoje strasti, je li njegov Gospodar zadovoljan time ili se srdi. Ono obožava nekoga drugog mimo Allaha: ljubavlju, strahom, zadovoljstvom i srdžbom, veličanjem i poniznošću. Ako voli, voli radi svojih strasti i ako mrzi, mrzi radi svojih strasti. Ako daje, daje iz svoje strasti i ako uskraćuje, uskraćuje radi svoje strasti. Njegove strasti, gospodar su mu i najdraži mu je onaj kojim je zadovoljan njegov gospodar. Strasti su mu vođa, prohtjevi vodič, neznanje politika, nemarnost jahalica. Potonuo je u razmišljanju o ostvarivanju dunjalučkih ciljeva. Opijen je strastima i bliskom ljubavlju. Poziva se Allahu i Drugom svijetu sa mnogih mjesta, međutim, ne odaziva se savjetniku, već slijedi svakog šejtana prkosnika. Dunjaluk ga srdi i zadovoljava. Strasti ga čine gluhim prema svemu osim prema laži. U miješanju sa ovakvim srcem je bolest. U druženju otrov. U sjedenju propast.

Bolesno srce

Treće srce je ono koje u sebi ima života, ali ima i bolesti. Svladava ga sada jedno, sada drugo i ono biva s onim koji ga savlada. U njemu ima ljubavi prema Allahu, vjere u Njega i iskrenosti u Njega, oslonca na Njega što ga čini živim, ali ima i ljubavi prema strastima i njenim plodovima, žudnje za njenim ostvarivanjima, ima zavisti, oholosti, samoumišljenosti, izdizanja na Zemlji položajem, što dovodi do njegove propasti i klonulosti. Izloženo je dvojici pozivača: pozivaču u Allaha, Njegova poslanika i Drugi svijet i pozivaču u ovaj svijet. Pa se ono odaziva onome čija su mu vrata bliža i koji mu je od komšija bliži. Prvo je srce živo, skrušeno, blago i svjesno. Drugo je srce suho i mrtvo. Treće je srce bolesno, pa ili je bliže spasu ili propasti.

Plemeniti ajet koji obuhvata sva tri srca

„Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio; Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio – Allah sve zna i mudar je – da bi ono što je šejtan ubacio učinio iskušenjem za one čija su srca bolesna i za one čija su svirepa – a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi – i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur’an istina od Gospodara tvoga, pa u njega povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah će vjernike, doista, na pravi put izvesti.“ (Prijevod značenja El-Hadždž, 52-54.) Svevišnji Allah je u ovom ajetu spomenuo tri srca, dva su iskušana dok se treće spasilo. Iskušana su srce u kojem se nalazi bolest i svirepo, grubo srce. Dok, spašeno srce jeste srce vjernika, onoga koji se pokorava svome Gospodaru, srce onoga koji je zadovoljan svojim Gospodarom, ponizan mu je, predan i odan. Stoga srce, kao i ostali organi u tijelu, želi da bude zdravo i čisto od bolesti, da se koristi u onu svrhu za koju je pripremljeno i stvoreno. Srce skreće s pravog puta ili zbog surovosti i grubosti, pa ne ispunjava svrhu zbog koje je stvoreno, biva poput paralizovane ruke, nijemog jezika, začepljenog nosa, oka koje ne vidi ili skreće zbog bolesti i manjkavosti koje se nalaze u njemu i koje ga spriječavaju od činjenja djela na najpotpuniji način i koje ga odvraćaju s puta ustrajnosti. Zbog toga su se srca podijelila na spomenute tri vrste:
●  Zdravo čisto srce između kojeg i istine i ljubavi prema njoj nema nikakve pregrade do same spoznaje, pa kada zdravo čisto srce spozna istinu, povede se za njom i prepusti joj se.
●  Mrtvo svirepo srce niti prihvata istinu niti se povodi za njom.
●  Bolesno srce ukoliko ga savlada njegova bolest ono se priklanja mrtvom svirepom srcu, dok, ukoliko prevlada živost i čistoća u njemu ono se i priklanja čistom srcu.

Zdravom srcu ne može nauditi šejtan

Ono što šejtan ubacuje u uši od riječi i u srca od smutnji, time bivaju iskušana ova dva srca –mrtvo i bolesno- dok to ništa ne može nauditi zdravom i čistom srcu, jer je ono snažno i ono to odbija, prezire, zna da je u suprotnom istina, pa se priklanja istini, smiruje se uz nju i povodi se za njom. Zna da je laž ono što šejtan ubacuje, pa mu se vjera u istinu povećava, ljubav za njom jača, kao što mu se povećava i nevjerovanje u laž i prezir prema njoj. Druga dva srca neprestano bivaju iskušavana onim što im šejtan ubacuje od smutnji, dok to isto zdravom i čistom srcu ništa ne može nauditi.