Izražavanje saučešća

Esselamu alejkum, danas na zapadu kod nevjernika je običaj izražavanja saučešća kod porodice umrlog. Da li nam je dozvoljeno otići im kući ili nazvati telefonom ili već na poslu prići i izraziti im saučešće. A ako jeste, šta je dozvoljeno reći i na koji način?

Učenjaci imaju različite stavove po pitanju izražavanja saučešća kjafiru.
Prvo mišljenje: opća zabrana i dokazuju to hadisom: „Nemojte židovima i kršćanima prvi nazivati selam“. (Muslim 1707), kažu da izražavanje saučešća kjafiru ulazi pod hadis jer ima isto značenje.
Drugo mišljenje: dozvola izražavanje saučešća kjafiru pod sljedećim šartovima:
●  da taj kjafir nije u ratu sa muslimanima,
●  da prilikom izražavanja saučešća ne dovi za umrlog kjafira, tj. da mu Allah oprosti, da mu se smiluje ili da ga uvede u Džennet, zbog zabrane koja je došla u 113 ajetu u suri Et-Tevba.
●  Šejh Alabani dodaje još jedan šart: da taj kjafir ne ispoljava neprijateljstvo prema muslimanima. Dok drugi dodaju da musliman tim činom treba da nijeti činjenje da've i pridobijanje njegovog srca za Islam.
Na ovom drugom mišljenju je većina učenjaka: Ebu Hanife u jednom rivajetu od njega (Hašijetu Ibn 'Abidin 3/140), šafijski mezheb (El-Medžmu' 5/275) i rivajet kod hanabila (El-Mugni 3/486), šejh Albani od savremenih učenjaka (El-Mevsu'atul-fkhijjetul-mujessere 4/185) i mnogi drugi.  
Oni dokazuju svoje mišljenje hadisom od Enesa, radijallahu 'anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallhu 'alejhi ve sellem, posjetio dječaka na samrti koji ga je služio, a bio je židov... (Buharija 1356), pa kao što je dozvoljeno obići ih kada su bolesni dozvoljeno je i izraziti im saučešće kada im umre bližnji ili prijatelj. I dokazuju još sa drugim hadisom od Enesa, radijallahu 'anhu, da je židov pozvao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, na jelo: hljeb od ječma i loj, pa mu se odazvao. (Buharija 2069)
Treće mišljenje: ako u izražavanju saučešća kjafiru ima koristi za Islam i muslimane dozvoljeno je, a ako nema onda nije dozvoljeno. Došlo je u fetvi Saudijske komisije za fetve: „Dozovljeno je izraziti saučešće (kjafiru) ako se namjerava time da ga pridobijemo za (primanje) Islam, jer je to od osnovnih ciljeva Šerijata. Također, ako time otklanja njihovo zlo od sebe ili od muslimana, jer radi opće koristi Islama zanemaruje se pojedinačna šteta“. (Fetavel-ledžnetul-daime 9/132) Kaže šejh Muhammed ibn 'Usejmin: „Radžih je (odabrano mišljenje je) da ako se iz izražavanja saučešća kjafirima razumije njihovo veličanje i davanje počasti onda je haram, a ako ne onda se gleda korist od toga“. (Fetava fi ahkamil-dženaiz str. 353)
Nakon gore izloženog, odabrano mišljenje je dozvola izražavanja saučešća kjafiru uz sljedeće šartove:
● da kjafir nije u ratu sa muslimanima,
●  da prilikom izražavanja saučešća ne dovi za umrlog kjafira da mu Allah oprosti, da mu se smiluje ili da ga uvede u Džennet,
●  da taj kjafir ne ispoljava neprijateljstvo prema muslimanima,
●  da tim činom treba da nijeti činjenje da've i pridobijanje njegovog srca za Islam.
Saučešće se izražava prilikom susreta, na poslu i slično, ili ako nema prilike za susret nazove se telefonom. A što se tiče kućne posjete radi saučešća, posjetiti muslimana radi izražavanja saučešća kada mu neko umre je mekruh kod većine učenjaka, a neki to zabranjuju i smatraju novotarijom, pa je preče da se kjafir ne zijareti zbog toga. Nemaju neke posebne riječi kojima se izražava saučešće kjafirima, nego treba reći ono što priliči samoj situaciji. Na primjer da se kaže: primi moje saučešće. Također, podstaknuti ga na strpljenje i podsjetiti na činjenicu da smrt neće nikoga zaobići na dunjaluku. Kaže Nevevi da mu kaže: „Da ti Allah nodoknadi gubitak...“ (Revdatu-talibin 2/145). Kaže Albani da je dozvoljeno reći: da ti Allah oduži život, dokazujući to sa postupkom ashaba 'Ukbe ibn 'Amira, radijallahu 'anhu, koji je takve riječi uputio nekom kršćanu. (Sahihul-edebil-mufred str. 430, broj 1112). A Allah zna najbolje.