Laganje muža ženi u braku

Esselamu alejkum, možete li nam pojasniti ispravno tumačenje i poimanje hadisa u kojem Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvoljava da čovjek slaže ženi. Pojedini muževi razumiju hadis tako da sve mogu slagati ženi, kad im se god to odgovara. A kad se uhvate u laži, pravdaju se da su samo čuvali brak…

Laganje je zabranjeno po Kitabu, Sunnetu i idžma'u učenjaka i nije dozvoljeno kod većine učenjaka osim u nuždi kao i svaka druga zabranjena stvar. S tim da je došla olakšica dozvole laganja u tri slučaja. Bilježi Muslim u svom Sahihu (4717) od Ummu Kulsum, radijallahu 'anha, da je rekla: „Nisam čula (Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem) da je dao olakšicu u laganju od onog što pričaju ljudi osim u trome: ratu, izmirivanju ljudi i muža ženi i žene mužu“. Kaže Imam Kadi da nema razilaženja među učenjacima oko dozvole laganja u ova tri slučaja, međutim, razišli su se oko toga šta se podrazumijeva pod tim laganjem. (Šerhu Sahihu Muslim, 8/426.) Što se tiče laganja muža ženi i žene mužu, šta se podrazumijeva pod tim laganjem, imamo dva tumačenja kod učenjaka. Jedan dio učenjaka smatra da se misli na sve vrste laži u kojima ima koristi onaj koji laže, s tim da ne nanosi štetu drugoj strani u imetku, ili da to ne bude vid prevare. Kaže Ibn Hadžer: „Učenjaci su složni da laganje muža ženi i žene mužu nije dozvoljeno u obavezama jednog prema drugom kao i uzimanju jednog od drugog ono što mu ne pripada“. (Nejlul-evtar, 4/342.) Dok džumhur učenjaka smatra da laganje u osnovi nije dozvoljeno, a u slučajevima u kojima je prenešeno da je dozvoljeno lagati ne misli se na stvarno laganje, tj. govoriti o nečemu suprotno onome kako je u stvarnosti, nego da se misli na tzv. tevriju i me'arid, tj. korištenje dvosmislenosti i aluzije, a ne čisto i namjerno laganje. Kao na primjer događaj iz sire kada su Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, radijallahu 'anhu, činili hidžru. Pored njih je naišao čovjek i pitao Ebu Bekra, radijallahu 'anhu, ko je ovaj čovjek, pokazujući na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. A on mu odgovori: „Upućivač (vodič) pokazuje mi put“. Čovjek je razumio da je on njegov vodič na putu, a drugo značenje ovih riječi je da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, onaj koji upućuje ljude na Pravi put, tj. Islam. A od primjera laganja muža ženi i žene mužu po ovom mišljenju su: ispoljavanje ljubavi, davanje obećanja i ulijevanje nade za nešto u budućnosti što nisu obavezni ispuniti, a sve to sa ciljem da se druga strana učini zadovoljnom i da se poboljšaju odnosi među njima. (Šerhu Ibn Bettal, 15/85-88; El-Munteka šerhul-muvettea', 4/455.) Neki učenjaci proširuju drugo tumačenje te dodaju još da je dozvoljeno stvarno laganje u onome što izaziva, budi i povećava ljubav i zbližavanje među supružnicima. Na primjer, da muž kaže ženi: ti si mi najdraža žena, ili ti si kod mene na prvom mjestu i slično, iako u stvarnosti to nije istina. Nema sumnje da je drugo tumačenje dozvoljenog laganja -na čemu je većina učenjaka- bliže istini i dalje od upadanja u sporne situacije i od navikavanja na laž. A Allah zna najbolje.