Poslanikove metode u podučavanju ashaba

Kada bi htio da poduči ashabe nekoj stvari, nekom adabu, obratio bi im se blagim govorom i učinio bi slušaoca da zavoli taj govor. Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne bi izgovarao riječi jednu za drugom kao što to vi činite, nego bi govorio razdvajajući riječi, pa bi ih zapamtio onaj koji bi ga slušao". ("Fethul-Bari", 7/289.) U drugoj predaji stoji: "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, držao govor, slušalac bi mogao riječi izbrojati." ("Fethul-Bari“, 1/241.) Objašnjavao je ljudima propise jasno, tako da ne bi bilo potrebe da slušalac pita i postavlja pitanja poslije toga, šta više obično bi odgovarao na pitanja opširnije nego što je bivao pitan.

Doista Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, način prenošenja znanja i podučavanje ashaba se ne razlikuje od Kur'anskog načina. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je svojim podučavanjem ashaba dostavljao i prenosio Allahovu Knjigu drugima, pojašnjavao njene propise i objašnjavao njene ajete. Kur'an je spušten postepeno, tokom dvadeset i tri godine, pa ga je tokom tog perioda Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, prenosio svome narodu i onima oko sebe, detaljno pojašnjavajući islamska načela i propise a istovremeno prakticirajući ih kroz život i događaje. Stoga je i bio, sallallahu 'alejhi ve sellem: učitelj,  sudija (kadija), muftija i vođa kroz čitav svoj život. Sve što je bilo vezano za islamski ummet u svim njegovim sferama, bilo da se to tiče pojedinaca ili čitave zajednice u različitim oblastima njihovog života, a nije došlo u Kur'anu dok je isto to došlo od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, smatra se Sunnetom, bilo to njegovim, 'alejhis-salatu ves-selam, odobrenjem (potvrdom), riječima ili djelom. Stoga nailazimo i imamo propise, adabe i ibadete koji su određeni i praktikovani kroz otprilike četvrtinu stoljeća, odnosno kroz period Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, života, od samog početka objave. Ako pogledamo u taj period vidjet ćemo vrlo ogromnu školu u kojoj je nadzornik bio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, nadzirući i prateći odgoj učenika u njoj, i njihovo obrazovanje. Učenici te škole su bili ashabi, radijallahu 'anhum, a izvor njihovog učenja je bio Kur'an i Sunnet. Kao što Kur'an nije spušten cjelokupan istovremeno i odjednom, isto tako ni Sunnet nije došao kao jedna cjelina u obliku skupljenih i postavljenih pravila ili vjerozakona koja bi izdao vladar (poglavar) onima koji ga slušaju ili svojim podanicima, nego su to propisi koji imaju za svrhu odgoj islamskog ummeta, bilo to: vjerski, socijalni, moralni, politički, u miru i u ratu, u blagostanju i teškoći, obuhvatajući u svemu spomenutom i nabrojanom, znanstvene a ujedno i praktične oblasti. Tada nije bilo za očekivati da ljudi olahko ostave svoje vjerovanje, svoje običaje a da prihvate islam, njegovu, -za njih novu-, akidu (vjerovanje), njegove ibadete i zakone. Poslije ovoga uvoda, možemo preći i spomenuti Poslanikove, sallallahu a'lejhi ve selleme, metode u sljedećim tačkama:

Postepeno podučavnje

Zaista je Kur'an Plemeniti postepeno "isčupao" iz srca ljudi neispravna uvjerenja i vjerovanja, loše i štetne običaje, borio se za uklanjanje ružnih i razvratnih djela koja su ljudi u džahilijetu činili, dok je također istovremeno "usadio" i učvrstio ispravno vjerovanje, ibadete, propise, pozivajući u lijep moral i hrabreći one koji su se okupili oko Posalnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, na strpljenje, ustrajnost i čvrstoću. U svemu ovome Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je pojašnjavao Kur'an, izdavao fetve, presuđivao u parničenju, uspostavljao i sprovodio šeri'atske propise i kazne, praktikovao Kur'anske principe i načela, a sve to spada i ubraja se u Sunnet.

Mjesta podučavanja

Allahov Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, je u vrijeme kada je pozivanje bilo tajno, odnosno u početku islama, uzeo i odredio kuću El-Erkam ibn Abdul Menafa u Mekki kao centar za širenje islama, islamskog misionarstva i pozivanja u islam, stoga je ta kuća i dobila naziv "kuća islama". U toj kući su se okupljali prvi muslimani, sklonuti i daleko od očiju mušrika da bi izučavali i čitali Allahovu Knjigu, učili islamske temelje i napamet učili što je bilo spušteno i objavljeno Muhamedu, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslije određenog perioda Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, kuća je postala centar okupljanja muslimana, njihov "institut" na kojem su učili i uzimali Kur'an, kao i hadis sa njegovog direktnog izvora, tj. od samog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslije toga su se ashabi međusobno preslušavali, na bilo kojem mjestu i kada bi im se ukazala prilika, te ponavljali ajete, kako bi time učvrstili ono što su zapamtili i čuli od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Tada je pamćenje hadisa zajedno teklo sa pamćenjem Kur'ana Plemenitog. Nakon toga dolazi period gdje mesdžid biva i postaje mjesto u kojem se traži znanje, traže odgovori na vjerska pitanja, daju fetve na ista, dok je to istovremeno i mjesto obavljanja ibadeta. Unatoč svemu tome, Poslanikovo, 'alejhis-salatu ves-selam, misionarstvo nije bilo određeno za jednu oblast niti jedno mjesto, nego je bivao pitan i u hodu i na putu pa je odgovarao, kao što je dostavljao islam kad god bi mu se ukazala prilika za to i u svakom mjestu gdje je imao mogućnosti. Dodajući svemu ovome imao je, sallallahu 'alejhi ve sellem, naučna ili znanstvena sijela na kojima je držao govore svojim ashabima, pa kada bi sjeo i ashabi bi posjedali oko njega u halku. (Vidi: "Medžme'uz-Zevaid", 1/132.) Od Enesa, radijallahu 'anhu, se prenosi da je (tj. Enes) rekao: "Kada bi klanjali rani namaz (tj. sabah) sjeli bi u halke, čitali bi Kur'an i učili farzove i sunete". (Vidi: "Medžme'uz-Zevaid", 1/132.)

Lijep odgoj i podučavanje

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio iskreni odgajatelj, učitelj koji upućuje, a kako i ne bi bio takav kada ga je Allah poslao da upotpuni lijep moral! Prema drugima se lijepo odnosio. Bio je skroman i ponizan. Bio je mudar i milostiv učitelj. Kada bi htio da poduči ashabe nekoj stvari, nekom adabu, obratio bi im se blagim govorom i učinio bi slušaoca da zavoli taj govor, obratio bi im se npr. riječima: "Doista sam ja vama kao otac (roditelj), pa kada obavljate nuždu ne okrećite se prema Kibli licem niti leđima". ("Musned" imama Ahmeda, 3/100.) Kada bi govorio Allahov Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, lijepo bi se izjasnio, jasno bi i detaljno objasnio, a nekada bi govor i nekoliko puta ponovio, pa bi ga upamtio onaj koji ga je slušao. Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne bi izgovarao riječi jednu za drugom kao što to vi činite, nego bi govorio razdvajajući riječi, pa bi ih zapamtio onaj koji bi ga slušao". ("Fethul-Bari", 7/289.) U drugoj predaji stoji: "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, držao govor, slušalac bi mogao riječi izbrojati." ("Fethul-Bari“, 1/241.) Objašnjavao je ljudima propise jasno tako da ne bi bilo potrebe da slušalac pita

i postavlja pitanja poslije toga, šta više obično bi odgovarao na pitanja opširnije nego što je bivao pitan.

Različitost i promjena

Prenosi se da je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi birao pogodno vrijeme za držanje vazova plašeći se da nam ne dojadi." ("Fethul-Bari", 1/172,173.) Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, bi birao pogodno vrijeme za držanje vazova svojim drugovima, plašeći se da im ne dosadi i ne dojadi, jer konstantno i besprekidno podučavanje i upućivanje donosi sa sobom dosadu i umanji time korist slušaocu. Od mudrosti je držati se ovoga pravila, ovoga načina i metoda kod podučavanja drugih, jer je ovo najbolji način da učenik utvrdi ono što čuje od informacija.

Sprovođenje u praksu

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, je podučavao ashabe samo po nekoliko ajeta, ali ih je dobro objasnio, pa su shvatali njihova značenja, razumjeli njihove poruke, a potom ih praktično i u djelo sprovodili, i tek poslije toga bi prelazili na učenje i pamćenje novih ajeta. Rekao je Ebu Abdurahman Es-Sulemi: "Prenijeli su nam oni koji su nas podučavali Kur'anu, -kao što je bio Osman ibn Afan, Abdullah ibn Mes'ud i drugi- da su prilikom učenja od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzimali deset ajeta koje nisu prelazili sve dok ne bi naučili njihovo pravo značenje i sproveli u djelo, pa bi rekli: "Pa smo naučili Kur'an, stekli znanje i djela, sve zajedno." ("Mukadimetu fi Usulit-Tefsir, od ibn Tejmije, str. 6.) Neki od ashaba su proveli određeno vrijeme sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, učeći islamske propise i njegove ibadete, a potom su se vraćali svojim porodicama i svome narodu podučavajući ih islamu. Bilježi imam Buharija od Malika ibn El-Huvejrisa, da je rekao: "Došli smo kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a bili smo mladići približne starosti, pa smo kod njega proveli dvadeset noći, pa je pomislio da smo poželjeli svoje porodice i pitao nas u kakvom stanju smo ih ostavili i kome smo ih povjerili, a mi smo ga obavjestili, pa je bio milostiv i nježan, te nam je rekao: "Vratite se, vratite se svojim porodicama pa ih podučite i naredite rad po naučenom, i klanjajte kao što ste mene vidjeli da klanjam, pa kada nastupi namaz neka jedan od vas prouči ezan i neka vam imam bude najstariji od vas." ("Sahih Buharije", 4/52.) Kao što vidimo, ovi nam hadisi oslikavaju i prikazuju praktikovanje i u djela sprovođenje šeri'atskih propisa i islamskih načela, kao što svi priznaju da znanje koje je popraćeno djelima ili praksom je najkorisnije, najčvršće i najstabilnije u ljudskim umovima. Šta možemo i pomisliti o ashabima koji su svoje znanje od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, sticali na ovaj način? Zasigurno neće doći generacija učenija niti bogobojaznija od njih.

Posvećivanje pažnje različitim nivoima

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se obraćao ljudima shodno njihovom nivou razumijevanja i shvatanja, jer govor koji ljudi nisu u stanju shvatiti može ponekad za njih biti smutnja i iskušenje. Stoga se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obraćao prisutnima na način koji shvataju, tako da ga je shvatao i beduin iz pustinje kao i onaj koji je iz grada, istovremeno je vodio pažnju i o različitim stepenima shvatanja kod slušalaca. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu: "Došao je čovjek od Benu Fezareta kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je rekao: "Žena mi je rodila crno dijete i ja poričem da je moje." Pa mu je rekao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme: "Imaš li kamile?" Rekao je: "Da!" Rekao mu je: "Kakve su boje?" Rekao je: "Crvene." Rekao je: "Ima li među njima sivih?" Rekao je: "Doista ima među njima sivih (smeđih)." Rekao je: "A kako su došle smeđe?" Rekao je: "Možda u njenim precima (lozi) je bilo takvih (tj. sivih)." Rekao je, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Možda je i u njegovim (djetetovim) precima bilo takvih (tj. crnih)." ("Sahihu Muslim", 2/18 i 20.) Ovo je bio jedini način da ubjedi ovoga beduina kako nije u pravu, i da to usporedi sa onime čime se bavi i čime je okružen. Što znači sljedeće; ako je moguće za te deve koje dođu smeđe ili sive od crvenih deva zato što su se nekada ranije ili je u ranijim lozama došlo do parenja sa sivom ili smeđom, možda je i tvoje dijete isto tako, u tvome porijeklu ili majčinom bio netko crn, pa je povuklo tu krv. Obraćao se Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, osjećanjima i čulima baš kao što se obraćao i umovima, pa je uzbuđivao ljudske osjećaje kao što je budio duše iz njihove nemarnosti. Rješavao je probleme mudro i pažljivo stavljajući mehlem u kojem je lijek tamo gdje treba da bude stavljen. Primjer za ovo imamo u hadisu kojeg nam prenosi Ebu Umame El-Bahili gdje je rekao: "Došao je mladić od Kurejšija Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, i rekao: "O Allahov Poslaniče, dopusti mi da zinaluk činim?" Pa su se ljudi oko njega skupili, ukorili ga i rekli mu: "Ušuti, ušuti!" Pa je rekao (tj. Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam): "Približi se?" Pa se približio. Rekao mu je: "A da li bi ti volio da to neko čini sa tvojom majkom?" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, Allah me za tebe založio." Rekao je: "Tako ni drugi to ne vole svojim majkama." Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ponovo: "A da li bi ti volio da to neko čini sa tvojom kćerkom?" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, Allah me za tebe založio." Potom mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, spomenuo sestru, tetku po ocu, tetku po majci, i svaki puta bi mladić odgovarao istim odgovorom: "Ne, tako mi Allaha, Allah me za tebe založio." Pa je stavio svoju ruku na njega i rekao: "Gospodaru moj, oprosti mu gijehe i očisti mu srce. I sačuvaj mu polni organ." Poslije toga mladić se nije ni na što osvrtao. ("Silsiletus-Sahiha", 1/645, Albani je ocjenio hadis da je sahih, vjerodostojan.) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upotrijebio metodu ili način na koji je mladić shvatio posljedice zinaluka (prostitucije) po ljudsku zajednicu, i kako niko nije zadovoljan da mu neko od bližnjih žena njegovih to čini kao što i on sam nije bio zadovoljan.

Nastavit će se, inšaAllah...