Dječiji kutak

Nakon ikindija-namaza, Abdullah se hitro zaputio niz ulicu. Na obližnjoj livadi već su ga čekali drugovi da zajedno odigraju još jednu utakmicu.

Tišinu mrkle noći prekidalo je kuckanje kazaljki na satu i neki strašni zvuci koji su postajali sve jači. Lupanje vratima, vrisak i jasan plač djeteta probudiše Aminu.

Cijeli raspust su Amina i Abdullah proveli kod djeda i nane.

Allahovom, dželle šanuhu, voljom svanuo je još jedan sunčani, ljetni dan. Tokom dana sva živa bića, po Zemlji rasuta, hrle u potrazi za svojom nafakom koja im je za taj dan propisana.

U drugoj klupi u srednjem redu sjedio je Abdullah.

Razigrani sunčevi zraci probudiše još jedan mubarek dan, petak.

Cijeli mjesec ramazan Abdullah je bio vrijedan: postio je, teravih-namaz u džematu klanjao, Kur'an učio.

„S Abdullahom nemam nikakvih problema.“ – govorila je učiteljica Abdullahovom ocu na roditeljskom sastanku. „Na nastavi je pažljiv, redovan i vrijedan.